neko ga, kada joj se približi, zovnu: "Neka su blagoslovljeni oni koji se nalaze
na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka je hvaljen Allah, Gospodar
svjetova!
Baci svoj štap!" Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kreće, on uzmače
i ne vrati se. "O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne trebaju ničega
bojati;
Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojaviće se bijela, ali neće biti bolesna –
biće to jedno od devet čuda faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, narod
nevjernički.
i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite u stanove
svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!"
I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: "Gospodaru moj, omogući mi da
budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i
da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među
dobre robove Svoje!"
vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu – šejtan im je
prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju
naći Pravi put
I kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: "Zar da blagom mene pridobijete?
Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam
se daruje radujete!
"A ja ću ti ga donijeti" – reče onaj koji je učio iz Knjige – "prije nego što
okom trepneš." I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen,
uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili
nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je
nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.
I kad ona dođe, bî joj rečeno: "Je li ovakav prijesto tvoj?" – "Kao da je on!" –
uzviknu ona. "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani."
"Uđi u dvoranu!" – bî joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda,
pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!" –
reče on. – "Gospodaru moj" – uzviknu ona – "ja sam se prema sebi ogriješila i u
društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!"
"O narode moj" – govorio im je on – "zašto tražite da vas stigne kazna prije
nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprosta, da bi vam se ukazala
milost?"
"Mi smatramo hrđavim predznakom tebe i one koji su s tobom!" – rekoše oni. – "Od
Allaha vam je i dobro i zlo" – reče on – "vi ste narod koji je stavljen u
iskušenje."
"Zakunite se najtežom zakletvom" – rekoše – "da ćemo noću njega i porodicu
njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: 'Mi nismo
prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.'"
Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje
Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne – nemoguće je da vi učinite da izraste
drveće njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni
narod koji druge s Njim izjednačuje;
Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda
nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog?
Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi;
Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji
vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako
nikako pouku vi da primite! –
Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao
radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog?
Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! –
Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i koji vam
opskrbu s neba i iz zemlje daje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci:
"Dokažite, ako istinu govorite!"