Reci: "Kažite vi meni ili pokažite mi šta su stvorili na Zemlji i da li imaju
ikakva udjela u nebesima oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate? Donesite mi
Knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite."
Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se
do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.
Zar oni da govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa, ako ga izmišljam, vi mene od
kazne Allahove nećete moći odbraniti; On dobro zna šta o Kur'anu govorite. On je
dovoljan svjedok i meni i vama; On prašta i samilostan je."
Reci: "Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će biti sa mnom ili s vama; ja
slijedim samo ono što mi se objavljuje i samo sam dužan da otvoreno opominjem."
Reci: "Kažite vi meni šta će s vama biti ako je Kur'an od Allaha, a vi u nj
nećete da vjerujete, i ako je jedan od sinova Israilovih posvjedočio da je i on
od Allaha, pa on povjerovao, a vi se uzoholili." Allah, zaista, neće ukazati na
Pravi put narodu koji sebi nepravdu čini.
I govore nevjernici o vjernicima: "Da je kakvo dobro, nas oni u tome ne bi
pretekli." A kako pomoću njega Pravi put nisu našli, sigurno će reći: "Ovo je
još davna izmišljotina."
Knjiga Musaova je bila putovođa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na
arapskom jeziku koja nju potvrđuje da bi opomenula one koji rade zlo i da bi
obradovala one koji čine dobro.
Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga
nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u
muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: "Gospodaru moj, dozvoli
Mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i
pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim
potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi."
Eto, od takvih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko ružnih
postupaka njihovih preći; od stanovnika Dženneta će oni biti, istinito obećanje
koje im je dano ćemo ispuniti.
A onaj koji roditeljima svojim kaže: "Ih, što mi prijetite da ću biti oživljen
kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!" – a oni, zazivajući Allaha u
pomoć, govore: "Teško tebi, vjeruj, Allahova prijetnja će se, doista,
obistiniti!" On odgovara: "To su izmišljotine naroda drevnih!"
A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: "Vi ste u
svome životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali, a danas
sramnom patnjom bićete kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova,
oholo ponašali i što ste raskalašeni bili."
I spomeni brata Adovog, kada je narod svoj u Ahkafu opominjao – a bilo je i
prije njega i poslije njega poslanika: "Klanjajte se samo Allahu, ja, zaista,
strahujem da ćete biti u mukama na Velikome danu!" –
I kad ugledaše na obzorju oblak, koji se prema dolinama njihovim kretao,
povikaše: "Ovaj nam oblak kišu donosi!" – "Ne, to je ono što ste požurivali:
vjetar koji vam bolnu patnju nosi,
Njima smo dali mogućnosti koje vama nismo dali; i sluh i vid i razum smo im
dali, ali im ni sluh njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu ni od kakve
koristi bili, jer su Allahove dokaze poricali – i sa svih strana ih je okružilo
ono čemu su se ismijavali.
A zašto im nisu pomogli oni koje su, pored Allaha, prihvatili da im budu
posrednici i bogovi? Ali, njih nije bilo. To su bile samo klevete njihove i
laži.
"O narode naš" – govorili su – "mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa
objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na
Pravi put upućuje.
A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: "Zar ovo
nije istina?" – odgovoriće: "Jest, Gospodara nam našeg!" – "E pa iskustite
patnju" – reći će On – "jer ste stalno poricali."
Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici i ne traži da im kazna što prije
dođe! A onoga Dana kada dožive ono čime im se prijeti, učiniće im se da su
ostali samo jedan čas dana. I dosta! A zar će ko drugi biti uništen do narod
raskalašeni!