da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do
smrtnoga časa lijepo proživite i svakom čestitom daće zasluženu nagradu. A ako
leđa okrenete – pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu.
Eto, oni grudi svoje okreću sa željom da se od Njega sakriju. A i kad se u ruho
svoje umotavaju, On zna ono što skrivaju i ono što pokazuju – On, uistinu, zna
misli svačije.
On je u šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio – a Njegov prijesto je
iznad vode bio – da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati. Ako ti
rekneš: "Poslije smrti bićete doista oživljeni", nevjernici će, sigurno, reći:
"Ovo nije ništa drugo do očita varka!"
Ako im Mi kaznu do roka određenog odgodimo, oni će, sigurno, reći: "Zašto je
zadržava?" A onoga dana kad im dođe, neće biti od njih otklonjena i sa svih
strana biće okruženi onim čemu su se rugali.
Nemoj ti ništa od onoga što ti se objavljuje izostaviti, što tišti grudi tvoje,
zato da oni ne bi rekli: "Zašto mu nije poslano kakvo blago, ili, zašto s njim
nije došao melek?" Tvoje je da opominješ, a o svemu se samo Allah brine.
Zar oni da govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa sačinite vi deset Kur'anu
sličnih, izmišljenih sura, i koga god hoćete, od onih u koje pored Allaha
vjerujete, u pomoć pozovite, ako je istina što tvrdite!"
Zar je onaj koji želi samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar
njegov, na što se nadovezuje Kur'an kao svjedok Njegov, i još prije njega Knjiga
Musaova, putovođa i milost? To su oni koji vjeruju u nj. A onima koji su se
protiv njega urotili vatra će boravište biti. Zato ti nikako ne sumnjaj u nj, on
je zaista istina od Gospodara tvoga, ali većina ljudi neće da vjeruje.
Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmišlja laži? Oni će pred Gospodara
svoga biti dovedeni, a svjedoci će reći: "Ovi su izmišljali laži o Gospodaru
svome!" Neka Allahovo prokletstvo stigne mnogobošce,
Oni na Zemlji ne mogu Allahu umaći, niti, osim Allaha, drugog zaštitnika imaju.
Njima će patnja biti umnogostručena, jer nisu htjeli ni čuti ni bilo šta
vidjeti,
Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše: "Koliko mi vidimo, ti
si čovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmišljanja slijede samo oni
koji su niko i ništa među nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, štaviše,
mislimo da ste lažljivci."
"O narode moj" – govorio je on – "da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar
moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesništvo, a vi ste slijepi za to, zar da
vas silimo da to protiv volje vaše priznate?
O narode moj! Za ovo ja od vas ne tražim blaga, Allah će mene nagraditi. I ja
neću otjerati vjernike, oni će pred Gospodara svoga izići; ali, ja vidim da ste
vi narod koji ne zna.
Ja vam ne kažem: 'U mene su Allahove riznice' – niti: 'Meni je poznata
budućnost' – niti kažem: 'Ja sam melek' – a ne govorim ni o onima koje vaše oči
s prezirom gledaju: 'Allah im nikakvo dobro neće dati' – ta Allah dobro zna šta
je u dušama njihovim – jer bih se tada ogriješio."
I Nuhu bî objavljeno: "Osim onih koji su već vjernici, niko više iz naroda tvoga
neće vjernik postati, zato se ne žalosti zbog onoga što oni stalno čine,
I on je gradio lađu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda
njegova, rugale bi mu se. "Ako se vi rugate nama" – govorio je on – "rugaćemo se
i mi vama, onako kako se vi rugate,
I kad je zapovijed Naša pala i voda s površine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli:
"Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po jedan par, i čeljad svoju – osim
onih o kojima je bilo govora – i vjernike!" – a malo je bilo onih koji su s njim
vjerovali.
I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se
nalazio podaleko: "O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!" –
a on reče: "Skloniću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštititi." – "Niko
danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao!" – reče
Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bî.
I bî rečeno: "O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!" I voda se
povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini El-Džudi, i bî rečeno:
"Daleko nek je narod nevjernički!"
A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: "Gospodaru moj, sin moj je čeljade
moje, a obećanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!"
"O Nuhu" – bî rečeno – "iskrcaj se, s pozdravom Našim i blagoslovima tebi i
narodima koji će se izroditi od ovih koji su s tobom! Biće naroda kojima ćemo
davati da uživaju, a koje će poslije snaći Naša kazna nesnosna!"
To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljujemo; ni ti ni narod tvoj niste prije
ovoga o tome ništa znali. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist
čestitih biti.
O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će
vam slati kišu obilnu i daće vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne
odlazite kao mnogobošci!"
Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo." "Ja pozivam
Allaha za svjedoka" – reče on – "a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što
vi druge Njemu ravnim smatrate,
Pa ako okrenete leđa – a ja sam vam saopćio ono što vam je po meni poslano –
Gospodar moj će umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu ničim nećete nauditi;
Gospodar moj zaista bdi nad svim."
I prokletstvo je na ovome svijetu stalno bilo s njim, a biće i na Sudnjem danu.
Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov!
I Semudu – brata njihova Saliha. "O narode moj" – govorio je on – "klanjate se
samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od Zemlje stvara i daje
vam da živite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer
Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se."
"O, Salihu" – govorili su oni – "ti si među nama prije ovoga cijenjen bio. Zašto
nam braniš da se klanjamo onome čemu su se preci naši klanjali? Mi uveliko
sumnjamo u ono čemu nas ti pozivaš."
"O, narode moj" – govorio je on – "da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar
moj i ako mi je On sm vjerovjesništvo dao, pa ko će me od Allaha odbraniti ako
Ga ne budem slušao, ta vi biste samo uvećali propast moju.
O narode moj, evo ova Allahova kamila je znamenje za vas, pa pustite je neka
pase po Allahovoj zemlji i ne činite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila
kazna bliska."
A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, on osjeti da nisu gosti i obuze ga
neka zebnja od njih. "Ti se ne boj!" – rekoše oni – "mi smo Lutovu narodu
poslani."
"Zar se čudiš Allahovoj moći?" – rekoše oni – "Allahova milost i Njegovi
blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i On je
plemenit!"
I narod njegov pohrli njemu – a i prije su radili sramotna djela. "O narode moj"
– reče on – "eto mojih kćeri, one su vam čistije! Bojte se Allaha i pred gostima
mojim me ne sramotite! Zar među vama nema razumna čovjeka?"
A meleki rekoše: "O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu
nauditi. Ti kreni sa čeljadi svojom u gluho doba noći bez žene svoje, nju će
zadesiti isto što i njih, i neka se niko od vas ne obazire! – Rok im je
praskozorje, a zar praskozorje nije blizu?"
I kada pade naredba Naša, Mi sve prevrnusmo, ono što je bilo gore – bî dolje, i
na njih spustismo kao kišu grumenje od pečena blata, koje je neprekidno sipalo,
I Medjenu – brata njihova Šuajba. "O narode moj" – govorio je on – "Allahu se
klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo na litru i na kantaru ne
mjerite. Vidim da u obilju živite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna,
pa da svi nastradate.
"O Šuajbe" – govorili su oni – "da li vjera tvoja traži od tebe da napustimo ono
čemu su se preci naši klanjali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako
nam je volja? E baš si 'pametan' i 'razuman'!"
"O narode moj" – govorio je on – "shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i
da mi je On dao svega u obilju. Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem;
jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u
Njega se uzdam i Njemu se obraćam.
O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi
ono što je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov
narod nije mnogo prije vas živio.
"O Šuajbe" – rekoše oni – "mi ne razumijemo mnogo toga što ti govoriš, a vidimo
da si ti među nama jadan; da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nisi
nama drag."
O narode moj, činite sve što možete, a činiću i ja. Vi ćete, sigurno, saznati
koga će kazna stići koja će ga osramotiti i ko je lažac. Pa, čekajte i ja ću s
vama čekati!"
I kada je pala naredba Naša, Mi smo, iz milosti Naše, Šuajba i vjernike s njim
spasili, a one koji su zlo činili pogodio je užasan glas i oni su u zemlji
svojoj mrtvi, nepomični osvanuli,
Mi nismo prema njima bili nepravedni, već oni sami prema sebi. I kada bi pala
naredba Gospodara tvoga, ništa im nisu pomogla božanstva njihova kojima su se, a
ne Allahu, klanjali, samo bi im propast njihovu povećala.
A sretni će u Džennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu će boraviti – osim ako
drukčije Gospodar tvoj ne odredi; biće to dar koji će neprekidno trajati.
Zato ne sumnjaj u to šta će biti s onima koji se klanjaju ovima; oni se klanjaju
onima kojima su se, još prije, klanjali preci njihovi. Mi ćemo im doista ono što
su zaslužili – bez odbitka dati!
I Musau smo Knjigu dali, pa su se o njoj u mišljenju podvojili. I da nije Riječi
Gospodara tvoga ranije izrečene, bilo bi s njima svršeno, jer oni u nju sumnjaju
mnogo.
A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da
se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali
su se onome u čemu su uživali, i grješnici su postali.
osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispuniće se
riječ Gospodara tvoga: "Napuniću, zaista, Džehennem džinima i ljudima –
zajedno!"