kada je vatru ugledao pa čeljadi svojoj rekao: "Ostanite vi tu, ja sam vatru
vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekoga ko
će mi put pokazati."
'Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i
Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.' I Ja sam učinio da te svako voli i da
rasteš pod okom Mojim.
Kada je sestra tvoja otišla i rekla: 'Hoćete li da vam pokažem onu koja će se o
njemu brinuti?' – Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da više ne
tuguje. A ti si ubio jednog čovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih
nevolja te spasili. I ti si ostao godinama među stanovnicima Medjena, zatim si,
o Musa, u pravo vrijeme došao
Idite k njemu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove
Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara
tvoga, a nek živi u miru onaj koji Pravi put slijedi!
On je za vas Zemlju posteljom učinio i po njoj vam prolaze utro, i On spušta s
neba kišu!" – Samo Mi dajemo da uz njenu pomoć u parovima niče bilje raznovrsno.
Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutaće ono što su oni napravili, jer je
ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao,
uspjeti."
"Vi ste mu povjerovali" – viknu faraon – "prije nego što sam vam ja dopustio! On
je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i
noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je
od nas u mučenju strašniji i istrajniji!"
"Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga
koji nas je stvorio!" – odgovoriše oni – "pa čini što hoćeš; to možeš učiniti
samo u životu na ovome svijetu!
I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. "O narode moj" – reče – "zar vam
Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete
da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste
mi dali!"
"Nismo prekršili dato ti obećanje od svoje volje" – odgovoriše. "Bili smo
natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili." A to isto uradio je i
Samirija,
A njima je Harun još prije govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u iskušenje
dovedeni; Gospodar vaš je Milostivi, zato slijedite mene i slušajte naređenje
moje!"
"O sine majke moje" – reče Harun – "ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam
se plašio da ti ne rekneš: 'Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi
postupio onako kako sam ti rekao.'"
"Ja sam vidio ono što oni nisu vidjeli" – odgovori on – "pa sam šaku zemlje
ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj duši ponikla zla
misao."
"E onda se gubi!" – reče Musa – "čitavog svog života ćeš govoriti: 'Neka me niko
ne dotiče!', a čeka te još i određeni čas koji te neće mimoići. Pogledaj samo
ovog tvog 'boga' kojem si se klanjao; mi ćemo ga, sigurno, spaliti i po moru mu
prah rasuti.
Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s čitanjem Kur'ana prije nego
što ti se objavljivanje njegovo ne završi, i reci: "Gospodaru moj, Ti znanje
moje proširi!"
"O Ademe" – rekli smo – "ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato
nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda
mučiš.