Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdijelio;
jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, doista je
smutljivac bio.
I Mi nadahnusmo Musaovu majku: "Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci
ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i
poslanikom ga učiniti."
I žena faraonova reče: "On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će
nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti." A oni ništa ne predosjetiše.
I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi
kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga
zovnu u pomoć onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i
Musa ga udari šakom i – usmrti. "Ovo je šejtanov posao!" – uzviknu – "on je,
zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi!
I Musa u gradu osvanu prestrašen, očekujući šta će biti, kad ga onaj isti od
jučer pozva ponovo u pomoć. "Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!" – reče mu Musa,
i kad htjede ščepati zajedničkog im neprijatelja, reče mu onaj: "O Musa, zar ćeš
ubiti i mene kao što si jučer ubio čovjeka? Ti hoćeš da na zemlji silu provodiš,
a ne želiš da miriš."
A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a
malo podalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. "Šta vi
radite?" – upita on. "Mi ne napajamo dok čobani ne odu" – odgovoriše one – "a
otac nam je veoma star."
I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: "Otac moj te
zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio!" I kad mu on dođe i kaza mu
šta je doživio, on reče: "Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!"
"Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje" – reče on – "ali trebaš
me osam godina služiti; a ako deset napuniš, biće dobra volja tvoja, a ja ne
želim da te na to silim; ti ćeš vidjeti, ako Bog da, da sam dobar."
"Neka bude tako između mene i tebe!" – reče Musa – "koji god od ta dva roka
ispunim, nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono što smo utanačili."
I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa čeljadi svojom, on ugleda vatru na
jednoj strani brda. "Pričekajte!" – reče čeljadi svojoj – "vidio sam vatru,
možda ću vam od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se
ogrijete."
Baci štap svoj!" I kad vidje da se poput hitre zmije kreće, on uzmače i ne vrati
se. "O Musa, priđi i ne boj se, sigurno ti se nikakvo zlo dogoditi neće!
Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojaviće se bijela, a bez mahane, i priberi se
tako od straha! To su dva dokaza od Gospodara tvoga faraonu i glavešinama
njegovim; oni su, zaista, narod raskalašeni."
"Pomoći ćemo te bratom tvojim" – reče On – "i obojici ćemo vlast dati, pa vam se
oni neće usuditi prići; s Našim znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu
slijedili postaćete pobjednici."
"O velikaši" – reče faraon – "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a
ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer
ja mislim da je on, zaista, lažac!"
Mi smo mnoge narode podigli i oni su dugo živjeli; a ti nisi boravio među
stanovnicima Medjena da im kazuješ riječi Naše, nego ti Mi o njima kazujemo
vijesti.
Ti nisi bio pored brda kad smo Musaa pozvali, ali Mi smo te poslali kao milost
Gospodara tvoga da opominješ ljude kojima prije tebe nije došao niko ko bi ih
opomenuo, da bi se opametili,
i da ne reknu kad ih kazna stigne zbog onoga što su počinili: "Gospodaru naš,
zašto nam nisi poslao poslanika, pa da dokaze Tvoje slijedimo i vjernici
budemo?"
A kad im dolazi Istina od Nas, oni govore: "Zašto mu nije dato onako isto kao
što je dato Musau?" A zar oni još davno nisu porekli ono što je Musau dato? Oni
govore: "Dvije čarolije, jedna drugu podržava" – i govore: "Mi ni u jednu ne
vjerujemo."
Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim.
A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu
uputu? Allah, doista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu
čini.
Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti – Allah
ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem
poći.
Oni govore: "Ako s tobom budemo Pravi put slijedili, bićemo brzo iz rodnog kraja
protjerani." Zar im Mi ne pružamo priliku da borave u svetom i sigurnom mjestu
gdje se, kao Naš dar, slivaju plodovi svakovrsni; međutim, većina njih ne zna.
A koliko smo Mi sela i gradova uništili čiji su stanovnici u životu obijesni
bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su
ostali.
A Gospodar tvoj nikada nije naselja uništavao dok u njihov glavni grad poslanika
ne bi poslao, koji im je dokaze Naše kazivao. I Mi smo samo onda naselja
uništavali kad su stanovnici njihovi nasilnici bili.
Kako može biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obećali, i koju će dobiti, i
onaj kome smo dali da se naslađuje u životu na ovome svijetu, a koji će,
poslije, na onome svijetu u vatru ubačen biti?
reći će onī na kojima će se riječ obistiniti: "Gospodaru naš, ove što smo na
stranputicu naveli – naveli smo zato što smo i sami na stranputici bili; mi ih
se pred Tobom odričemo, oni se nama nisu klanjali."
"Pozovite božanstva vaša!" – reći će im se, pa će ih oni pozivati, ali im se ona
neće odazvati, i patnju će doživjeti i zažaliće što na Pravom putu nisu bili.
Reci: "Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Sudnjega
dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao da u njoj otpočinete? Zar ne vidite?
Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga
da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. "Ne budi
obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!" – govorili su mu ljudi iz
naroda njegova –
"i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj
udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio,
i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine."
"Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim" – govorio je on. A zar
nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jači
i koji su bili više nakupili – a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani
biti.
I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. "Ah, da je i nama ono što je dato
Karunu!" – govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu – "on je,
uistinu, presretan."